| < | travanj, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
 Sedmi po redu "Drvosječa" okupio je opet u (pra)šumama Spačve probrano airsoft društvo od Slovenije, preko RH i BiH, do Srbije. Okupljanje je započelo u petak 24.4. koji je već uobičajeno rezerviran za druženje uz vatru, piće i pečenje na ražnju. Nakon podosta popijenog, negdje oko 2 u noći Mijagi je već tradicionalno upriličio mali noćni koncert na motorki. Opet smo bili zadnji na šanku, te noćili u "našem" sjeniku. Kako bi izbjegli prošlogodišnja "lobiranja" oko izbora zapovjednika strane, po zaprimanju prijava i plaćanju kotizacija, organizator je ove godine uzeo sebi za pravo odrediti zapovjednu strukturu. Na zapadnoj koalicijskoj strani zvučnog naziva COLOS ulogu generala Mr.A.Kana dobija lider AU Petrinja, dok na pobunjeničkoj strani Ta'baane predvodi šeik Al Raz'Ghuly poznat kao i v.d. komesar Plaćenika. Osim toga, svaka strana imala je još četiri VIP osobe čija je "ubijanje" donosilo bodove. Kako protivniku ne bi servirao bodove, zbog toga sam sudjelovao samo u prvoj i posljednjoj borbi. U prvoj jer još nisu bile raspisane tjeralice, a u zadnjoj jer više nije bilo bitno zbog bodovne prednosti. Za razliku od prošlogodišnjeg susreta ovaj se protegao kroz cijelo vrijeme trajanja susreta, pa čak i na cijelu noć. Zato možemo reći kako je ovogodišnji Axeman bio znatno intenzivniji od prethodna dva. Ekipe koje su to mogle i htjele, imale su akciju non-stop. Čime se "Drvosječa" još jednom dokazao kao najjači milsim događaj u ovom dijelu svijeta.  Zadaće su se izmjenjivalje kao na traci, a u nekim dijelovima su se čak preklapale. Prva zadaća naše strane bila je uspostava baze i postavljanje jednog mitraljeskog gnijezda na nekoj lokaciji. Brzim "olujanjem mozgovlja" prihvaćen je prijedlog šeika za postavljanje MG-a na raskrižju putova južno od nas. Za tu zadaću dobrovoljno se javljaju ASKA-e iz Lazarevca. Isto tako prihvaćen je prijedlog za miniranje zaleđa naše baze, kako bi sve snage mogli baciti prema naprijed. Sljedeći zadatak bio je napad na COLOS-ovu bazu, te njeno lociranje u koordinatnom sustavu karte. Na taj zadatak kreću skoro sve raspoložive snage sastavljene većinom od Plaćenika plus ekipa B.R.A.T. i Brigada 021. Nakon još jednog brzog "olujanja mozgova" zaključujemo kako je najbolje da nas TAM-150 desantira nekih 100 metara prije nego što nas mogu vidjeti, a zatim napredovanje nastaviti kroz šumu. Ovo školsko rješenje se pokazalo dobrim odabirom, jer je COLOS većinu obrane uz dva MG-a postavio upravo na cestu s kojom smo trebali doći. Uočeni smo tijekom napredovanja kroz šumu, ali bez obzira na to s dobrim timskim radom uspjeli smo prorijediti njihovu obranu, uništiti im treći MG, izbaciti medica i približit se u neposrednu blizinu branjenih objekata. Taman kad smo bili pred probojem njihove obrane, organizator prekida napad i šalje nas sa kamionom TAM-150 nazad u bazu jer je vrijeme za novu zadaću.  Novi zadatak donio je tjeralice, te početak borbe za vodu koja se odužila na veći dio dana. U sladu sa rotacijom ljudstva ASKA-e koje su do tada čuvale bazu, bacamo u vatru dok uspostavljeno MG preuzima binom Plaćenika. Pritom treba naglasiti kako su tijekom straže na raskrižju, ASKA-e uočile trojku izvidnika-diverzanata koja se pokušala ubaciti bazi iza leđa, te ih uspješno "odrađuju" prije otkrića naše baze. Dok je trajala borba za vodu, dobivamo zadaću pronalaska aktovke par kvadranata dalje. Odmah radimo preraspodjelu ljudstva, dio ljudi sa čuvanja vode bacamo u naprijed u potragu, dok dio iz pozadine bacamo na čuvanje vode. Tijekom odvijanja tih zadaća, ljudi nam odlaze na grah u "off zone" u rotacijama, pa je i tu trebalo obratiti pozornost na redosljed tj. da prvo idu oni koji su bili više angažirani. U svakom slučaju naše ljudstvo se po tom pitanju samo odlično organiziralo i zbog toga nije bilo slabljenja snaga u izvođenju zadaća. Šeik i njegova osobna tjelohraniteljica su posljednji otišli na grah, što je šeiku bio i jedini obrok tog dana (jel milsim ili nije?). Povratkom u bazu čeka nas nova zadaća, ali i odlično iznenađenje protivnika. Pritom ekipu AT Guardian iz Banja Luke treba pohvaliti za smioni napad na našu bazu. Iako su bili malobrojniji, te u startu osuđeni na neuspjeh, uspjeli su nas iznenaditi i čak zaraditi bodove s pogađanjem par VIP-osoba. Navodno je ista ekipa tijekom noći uspjela postaviti i MRUD na ulazu u našu bazu.  foto Den Kako se dalje mračilo pripremane su straže, ali i gerilska djelovanja protiv neprijateljske baze. Organizator je svakoj strani omogućio da postavljanjem signalnog prsluka ili "killrag-a" na svoj šator isti eliminira iz borbe i ide na spavanje. Pošto je život šeika i dalje nosio bodove, poslužio sam se tom mogućnošću, a svim Ta'baanima dao odriješene ruke za provedbu noćnih zadaća. Stoga nisam upoznat sa svim detaljima, ali znam da su naši uspjeli penetrirati njihovu bazu, te tamo postaviti sve četiri zastavice. Bilo je čak slikavanja uz njihovu vatru, potpisivanja po šatorima i sličnih šala. S druge strane jedna slovenska ekipa je izvršila napad na našu bazu negdje oko pet ujutro, ali nisu uspjeli postaviti ni jednu zastavicu. Jutro nosi zadaće pronalaska satelitske antene i minobacača, a tu je protivnik bio "brži". Kao zadnja zadaća uslijedio je COLOS-ov napad na našu bazu. Prioritet misije bio je sačuvati život šeika, ali kad je neprijatelj probio našu obranu na raskrižju, te zauzeo naše MG - šeik dobija savršeno opravdanje za ući u borbu. Ekipa B.R.A.T. se kretala uz put, a šeik sa svojom tjelohraniteljicom po desnom krilu. Kad su Braća stupila u kontakt, nas dvoje im neprijatelje čisti bočno, prebacuje se s druge strane puta i dovršava posao sa ukupno sedam killova bez vlastitih gubitaka. Ta akcija je i zaključila susret, uz šeikov povik HUUAA! Uz TAM-150 stajalo je 20-ak izbačenih iz igre bez volje za nastavkom. Razlog toga je i herojski čin druga Živka, koji je po cijenu vlastitog života uništio neprijateljski MASH u kamionu. Da bi se opet oživili, COLOSO-ovci su nakon toga morali ići u svoju bazu i nazad, a za to više nije bilo volje, a ni snage. Slijedi pakiranje, utovar, čobanac, debrifing i proglašenje pobjednika, pivo, zahvala jedni drugima i put nazad. Sve u svemu, odlično!  |
