Bez stijega, bez gospodara!
Airsoft pokret Plaćenici

28.04.2014., ponedjeljak

Axeman VI. "Povratak Nurtaya"

Što reći nakon 55 sati boravka u posljednjoj Slavonskoj prašumi? Pa krenimo redom. Axeman je najdugovječniji kontinuirani airsoft susret na Balkanu, koji okuplja airsoft ekipe i igrače iz cijele regije. Od Slovenije, preko domaćina, do BiH i Srbije ove godine registriralo se cca 230 igrača. Na teren zbog raznih razloga koji se kreću od objektivnih (tipa najdublja ekonomska kriza u novijoj povijesti), do subjektivnih (tipa hasovsko spletkarenje i ucjenjivanje hr-airsoft scene o baniranju sa njihovih susreta onih koji nazoče na HUA-inim susretima), na susret izlazi manje igrača od prijavljenih. Zbog toga je u zadnji čas moralo doći do prebacivanja ljudstva sa NATO-OTAN na ODBK-CSTO stranu. Kad jedna ekipa (sastavljena od dvije) nije htjela preći na "pro-Rusku" stranu, pitaju nas Plaćenike i mi naravno pristajemo. Na žalost zbog toga nas odvajaju od naše Plaćeničke braće iz podružnice 32 (Cerna), ali... jesmo li Plaćenici ili ne? Na kraju krajeva airsoft je samo igra tj. simulacija BD-a i neke stvari ne treba uzimati previše k srcu. Iako nikada simulacija nije ko "prava stvar", to ne znači da u istoj ne treba postupati po uzusima struke. Ne kaže se bez veze - daj dite materi. Kad te boli zub ne ideš automehaničaru i obratno. Tako je i sa ovim sportom. Nešto što se godinama uči na vojnim akademijama i učilištima, ne može se naučiti sa gledanjem američkih akcijskih filmova i igranjem kompjuterskih igrica. No tome simulacije u konačnici i služe. Kako bi se "u praksi" dokazala ispravnost ove ili one teorije. Kako bi izvukli pouke i u "pravoj stvari" manje stradali. Stoga se nadam kako će odgovarajuće pouke biti izvučene. foto AT Pume No vratimo se mi scenariju ovogodišnjeg Axeman-a. Prva zadaća naše strane je napad na NATO bazu. Nas sedam Plaćenika helikopter desantira na drugi kraj terena odakle krećemo u trosatnu hodnju prema WALF-ovoj bazi. Pritom se krećemo po uzusima vojne struke, te samim time na vrijeme otkrivamo neprijateljsku postrojbu koja se kreće cestom. Kasnije smo doznali kako je njihova zadaća bila postaviti minobacač za napad na našu bazu. Da smo to tada znali vjerojatno bi dovršili započeti posao, ali povlačimo se budući imamo svoju zadaću. Kasnije doznajemo kako smo im u tom napadu riješili 7 boraca, što je pretpostavljam bila polovica postrojbe. Najvažnije, to je ostvareno bez vlastitih gubitaka. Nakon te uskočke udri&bježi taktike, povlačimo se dublje u šumu i nastavljamo potragu za njihovom bazom. Nakon trosatne hodnje napokon je pronalazimo. Pronalazimo i neprijateljske desantne čamce. Iako smo čitavo vrijeme hodnje održavali radio-tišinu, zbog nesmotrenosti našeg radio-operatera, neprijatelj doznaje gdje smo. Šalju patrolu prema čamcima, no rješavamo dvojicu od trojice. Iako smo izgubili element iznenađenja, nastavljamo napad na njihovu bazu. Da ovo nije simulacija, tog napada naravno ne bi bilo, ali prednost "igrice" je to što nakon "krive odluke" nema trajnih posljedica. Na kraju je svih "sedam samuraja" herojski izginulo, ali smo pritom ostvarili između 30 i 40 killova. Rekorder je bio naš Markan sa cca 20 killova, ali i to su tajne zanata i nećemo ih javno otkrivati. Mi smo svoje pouke izvukli... Nakon pogibije, dolazimo u "off-game" zonu, ručamo i vraćamo se u našu RA-MEC bazu. Razveselio nas je odmah prizor sa dvije zastave. Dok smo se mi šuljali za diverzantski napad s leđa, ostatak naše ekipe je frontalno udario na WALF bazu i skinuo im zastavu. Odmor nije dugo trajao jer dobijamo novu zadaću "borbe za vodu". Veći dio ekipe kreće pješice, a mi im se nešto kasnije pridružujemo s helikopterskim desantom. Voda je prva pronađena, zatim satelitska antena i na kraju streljivo. Zatim kreće hodnja nazad, a mi sa helikopterskom pratnjom osiguravamo kolonu do baze. Osvajamo s lakoćom maksimalni broj bodova, ponajviše jer neprijatelja nije bilo nigdje na vidiku. Nakon povratka, zadržavamo se na mostu zadovoljni sa rezultatima ostvarenim u dosadašnjim zadaćama. Smijemo se i razmjenjujemo informacije, kad uočavamo dvije neprijateljske kolone koje cestom (!?!) dolaze na nas. Potpuni izostanak elementa iznenađenja, daje nam vremena za postavit odgovarajuću obranu. Unatoč dimnoj zavjesi mostu se nisu uspjeli ni približiti. Iako nam nije bilo jasno što su s tim napadom pokušali postići (budući isti nije nosio nikakve bodove), ipak se veselimo pobjedi. U slijedećoj zadaći od 20 do 22h nisam sudjelovao, već sam ostao osiguravati bazu. Naši koji su otišli na taj noćni fajt opet su iznenadili protivnike i bolje prošli. Mi u bazi smo imali jednu uzbunu zbog helikopterskog desanta iza naše baze. Raspoređujemo se u mraku i čekamo, ali do napada na kraju nije došlo. NATO-vci su izvršili desant van zone igre i moderatori ih vraćaju. Bio je to ujedno naš zadnji susret s njima. foto Dedo Unatoč još dvije zadaće koje je trebalo odraditi, Zapadnjaci u nedjelju doslovce kapituliraju. Iako su ujutro preuzeli zadaće kad i mi. Nakon što je pokrenut napad na njihovu bazu, oni odustaju. Osim pada morala, glavni razlog je prepolovljeno ljudstvo zbog odustajanja dijela ekipa. Uslijedilo je druženje s domaćinima uz vatru, vrhunski junećo-srneći čobanac i pivo. Bio je to čak peti topli obrok od kad smo došli. Petak navečer smo dobili roštilj, subota jutro kuhane kobasice, subota popodne vojnički grah s kobasicama i špekom, subota navečer lovački grah, te u nedjelju čobanac. A sve to za simbolične kotizacije raspona 100 do 150 kuna. Takvo nešto može organizirati samo Airsoft udruga Plavo svjetlo, poznata i kao Plaćenička podružnica 32. Uz jelo razmjenjujemo kontakt podatke sa suborcima, pozivaju nas na svoje susrete, pozdravljamo se i razilazimo zadovoljni ostvarenim. Povratak u Zagreb je u večernjim satima, a dečke iz podružnica 51 i 49 čekao je još put autobusom i vlakom do Rijeke i Zagorja. No sve se može kad se hoće, pa čak i ovakav trodnevni angažman. Ostatak ljudstva iz podružnice 10, koji zbog raznih razloga nije moglo potegnuti do Slavonije, odradio je nedjeljni trening u okolici Zagreba na koji izlazi čak devet Plaćenika. To ćemo ponoviti i sljedeći vikend... možda uz nešto na ražnju. Vidit ćemo kako će se kroz tjedan inicijativa razvijati...

- 11:12 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.